PUTOPIS OČAJA, LJEPOTE I NADE…

0
46

Da li ste nekad imali osjećaj da ste “bili” ondje gdje nikad niste bili? I da ste pri tome imali bolji, jasniji, upečatljiviji osjećaj razumijevanja SVEGA, nego da ste tamo zaista ostavili trag svojih stopala? Ja jesam. čitajući zbirku pjesama (!?) Enese Mahmić “Na mjestu koje izaziva uzdah”. (Znakovi u zagradi znače da se ne radi o “klasičnim” pjesmama i da je sadržaj mnogo više od same poezije). Čitajući njene “stihove” čitalac ne samo da će uživati u poetskoj viziji specifičnih ljudi i još specifičnijeg podneblja iz duše jedne strastvene avanturistkinje, nego će na najljepši način i sam “proživjeti” njeno iskustvo pod uslovom da imalo ima spoznaju o destinacijama i ljudima o kojima Enesa “pjeva”. Onaj ko bude imao sreću čitati njene stihove će svoja saznanja o krajevima koja smo samo gledali na TV ili čitali u štampi, proširiti i obogatiti onim što nam svima nedostaje a to je emotivna spoznaja. Snažna emocija uzrokovana Enesinom sposobnošću da je oslika, vizuelno dočara i bezuslovno usadi u bilo čije srce (osim onome ko ga “nema”).
Neka vam ne smeta formalnost da se izdavač ove odlične knjige ni malo nije potrudio da joj da vizuru koju po sadržaju zaslužuje. Naša posla, samo da “ispadne iz šaka” i da se uzmu pare! Kako rekoh, ovo ni malo ne umanjuje vrijednost djela i samo potvrđuje misao koja kaže “sve što vrijedi se nalazi unutra”.

 

 

 

NOĆ U ANTEPU

Akšam
Posljednji ulični prodavci
Sklapaju štandove
I tromo vuku teška kolica

Na radiju Sezen Aksu
Tugaljivim glasom pjeva
O prolaznosti ljepote:

Kad snovi ispiju tvoje godine
I kad se jednog dana osvrneš nazad
Slobodno plači Firuze
Ispričaj koliko si bila zanosna

Na drugom spratu
Jedan muškarac je šaputao:
Ostani večeras tu
Bilo je mnogo puteva
A samo je ovaj vodio do tebe.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite vaš komentar!
Molim unesite Vaše ime