PJESME

Ljiljana Bedeniković

0
46
DOPUSTI DA TI PJESMOM PRIČAM


Znaš, nikad ti nisam pričala
o ispredenoj glazbi koju
čuvam u prstima.
Nisam ti ni mogla pričati,
oni su ti sami htjeli reći.

Da, i nikad ti nisam pričala
kako moji prsti pjevaju.
Ni to nisam mogla,
jer prsti imaju pjesmu
koju samo oni znaju.

Prsti su pobjegli od mene
i tragaju za prepoznatljivom
mekoćom dodira.

Znaš, oni su naučili i plesati…

Sad polako zaboravljaju korake.
Zaboravljaju pjesmu.
Zaboravljaju glazbu.

Sve je utihnulo,
no, njima još teku
rijeke neispisanih slova,
neotplesanog plesa,
glazbe u tragovima…

Dopusti im da ti
pjesmom pričaju,
jer… eto, kroz pjesmu
imat ćemo dodire,
čarobne trenutke.
Pjesmom ćemo oživjeti
usnule snove…

Zato, ljubavi moja
pusti me da ti pjesmom pričam,
ne daj mi da zaboravim stihove…

PREDAJA PJESNIKA


Izbrisane pjesme prepune
imaginacije, nekih dalekih
horizonata, svitanja gdje
Sunce mijenja svoje buđenje
ili Zemlja putanju, razbijam
u prašinu nošenu pustinjskim
olujama.

Ispisana slova nekog apstraktnog
značenja razbacujem u vjetar.
Neka idu bestraga.
I Vjetar, i Sunce na sjeveru i Kiša…
Sve neka nestane, neka prestane.

Ne tražim ništa. Ne molim nikog.
Ne želim … Ne, baš to ne želim.
I prkosim vremenu,
odolijevam udarcima
proklete materije bez topline.
Bez duše. Samo protokoli.

Užasavam se protokola.
Dajem i uzimam bez najave.
Ljubim bez dogovora.

Hodam pognute glave gledajući
otužno, mokro lišće koje gazim.
Podsjeća me na moje umrtvljene,
ubijene snove, na radost trenutka
kad je nebom sijevnula munja
prepuna krijesnica.

Samo mi se učinilo da su bile
odaslane meni.
Shvatih: Ex nihilo nihil fit…
Moje su pjesme umrle.
Poeta se predao.

.

Ljiljana

Prethodni članakMaždrak
Naredni članakPod mjesečevom sjenom
BEDENIKOVIĆ, LJILJANA, rođena je 17. 01. 1960. u Slavonskom Brodu, od kuda s roditeljima 1967. seli u Zagreb gdje živi, školuje se, radi te se 1981. udaje. Od najranije mladosti piše, njeni prozni radovi su nagrađivani na državnim natjecanjima, a neke pjesme su uglazbljene. Po završetku obrazovanja radi u grafičkom studiju kao korektor tekstova u grafičkoj pripremi, čime njena sklonost pisanju biva zanemarena niz godina, ali je ljubav prema knjizi i pisanoj riječi nadoknađivala čitajući i korektirajući radove drugih pisaca, da bi se tek sad u zrelijoj dobi intenzivnije posvetila pisanju poezije i proze u vidu kratkih priča. Iako je život ponekad neočekivano surov, nakon niza uspona i padova u čovjeku se njegove najtananije emocije uvijek nekako održe na površini, osobito ako snagu crpi iz onoga što voli i u čemu istinski pronalazi mir i najblagotvorniji način oslobađanja od svih negativnosti koje ga prate. Tako je i Ljiljana, dugo zatočena u krletci životnih nedaća, odvažno pronašla način kako od krhotina iznova sagraditi svijet u kojemu će svoju samozatajnu osobnost uzidati u poeziju, što svjedoči objavom njenog prvijenca. Objavila je zbirke pjesama: 2012. “Tragovi u magli” – UG Bagrem 2013. “Skriveni u tučku cvijeta” i “Daljina i san” – Bagrem 2014. “Aleja razmišljanja” – Bagrem 2015. “Skretnice” – Hrast

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite vaš komentar!
Molim unesite Vaše ime