Jedino snažni ljudi ne smatraju emociju slabošću a kada je kao takvu opišu a da pritom ne bude patetike u tome (što mnogima ne uspijeva) onda je to umjetnost.
Ljubav, kao samouništenje, isto ono koje uništava Poznanika je kap vode koja je spasila autora u Sahari života. Ljubav, koja je učinila Poznanika gubitnikom, autora je izvela na put nade. Lice i naličje. Iz Poznanikovih grešaka autor uči i obrnuto. Suočavanje sa svojim demonima i anđelima nije svakom spušteno u kolijevku. Usavršavanje i usklađivanje sebe sa sobom, stvara od autora osobu koja zrelo i smjelo progovara ovom knjigom.
Autorova potreba da se eksponira kroz lik poznanika je urađena iznenađujuće dobro kao da se radi o zrelom piscu a ne autoru kojem je ovo prvi književni pokušaj.
Ova knjiga je započeta pričom o ženi i završava o njoj. Od ljubavi do ljubavi. Svoj konačan stav bih mogla sažeti u sljedeće dvije rečenice:
Neke se knjige čitaju i pročitaju, a neke se čitaju doživotno! Ovo je jedna od njih.
Mina Imširović
(za komletnu recenziju kliknite OVDJE)
