Hamza-dedina baština

0
164

Prilikom posjete naselju Konjević Polje obišao sam turbe i tekiju čuvenog Bošnjaka iz 16-og stoljeća Hamza-dede Orlovića. Hamza-dedo Orlović je bio spahija i derviš koji je pripadao Mevlevijskom tarikatu i poput mnogih drugih derviša, narod ga je smatrao “Dobrim”. Kad sam obilazio Abukino turbe u selu Suha kod Živinica, napisao sam kakve se legende ispredaju o njemu, naročito one o njegovim transcedentalnim svojstvima. Istovjetna legenda se pripovijeda i o Hamza-dedi. Naime njegov sin je učestvovao u Mohačkoj bici i kad se vratio kune se da je vidio oca kako mašući običnim vilama napada neprijateljske trupe, te kako su zahvaljujući njemu pobijedili u bitci. Istovremeno, njegove komšije su tvrdile da je Hamza u vrijeme bitke bio s njima na gumnu ali da se čudno ponašao mlatarajući vilama u prazno. Zbog ove koincidencije smatram da je legenda o Abuki u stvari prepričana legenda o Hamza-dedi.
Hamza-dedu Orlovića ne treba miješati sa Hamza-babom Orlovićem, “osnivačem” tzv. “Bosanskog Islama” i derviškog reda koji je po njemu dobio naziv Hamzevije. Ne postoje pisani historijski izvori koji bi egzaktno potvrdili direktnu vezu ove dvojice znamenitih Bošnjaka (neki misle da je Hamza-baba bio sin Hamza-dedin, ali to nije nigdje dokazano). Prema relevantnim podacima Hamza-dedo je rođen u zaseoku Orlovići (Konjević polje) i sahranjen je u svom turbetu, dok je Hamza-baba rođen u Gornjoj Tuzli a pogubljen u Istanbulu 1573.godine, kao osnivač Hamzevijskog pokreta i čije je učenje šejh-ul-islam proglasio krivjerstvom. Bio je osuđen na smrt javnim kamenovanjem na Atmejdanu, međutim prema naredbi samog velikog vezira Mehmed paše Sokolovića, odrubljena mu je glava u zatvorskom hodniku dok su ga izvodili na pogubljenje. Razlog tomu je bio veliki strah od pobune okupljene svjetine među kojima je bio veliki broj Hamzevija, čak i među elitnim Janjičarskim trupama. (Više o Hamza-babi, Hamzevijama i njihovom učenju možete pročitati na forumu https://forum.klix.ba/h-istorija-povijest-f149/hamzevijski-islam-t112012.html). Pošto je ovo ipak priča o Hamza-dedi navešću još samo jednu zanimljivost vezanu za njegovo turbe i tekiju iznad njega. Naime tekiju su 1993.godine spalili vojnici Vojske Republike Srpske (tad je srušena i lokalna džamija na čijim temeljima je poslije rata podignuta nova). Očevici prenose da su takođe pokušali zapaliti Hamza-dedino turbe, međutim vojnik koji je pokušao udarcem nogom otvoriti ulazna vrata umjesto toga je slomio cjevanicu, a pokušaj paljenja turbeta se završio samo na tome (drvena vrata nikako nisu “htjela” gorjeti!?).
Sve u svemu moja posjeta ovoj lokaciji je ispunila svrhu koju sam sebi odavno zacrtao, a to je da posjetim što više kulturno-historijskih znamenitosti naše zemlje i da na licu mjesta osjetim dah prohujalih vremena i onu čudnu energiju kojom često, takva mjesta odišu. Možda je to samo osjećaj uzrokovan mojom maštom, vaspitanjem i obrazovanjem, ali i ako je tako, ja sam zadovoljan.