Dan (ne)zavisnosti

0
177

Prođe još jedan Dan nezavisnosti BiH. Euforično, u tzv. probosanskim medijima… Otužno, u praksi. Zašto otužno? Pa zato što, neki stranac na primjer, ni po čemu ne bi mogao zaključiti da se radi o prazniku (i to državnom!!?) osim što bi se, možda, pitao otkud toliko svijeta po izletištima i kafićima a ponedjeljak…radni dan. Ono malo istaknutih zastava ispred javnih ustanova zna i zavarati, jer se običnom čovjeku često čini da ih nadležni od tamo nikada i ne skidaju (mrsko im)!? Što se tiče “ne rada” i tu ne postoji konsenzus jer, uglavnom, samo javna preduzeća ne rade (i to ona u Federaciji). Svi drugi se ponašaju kao da i nije praznik. Republika Srpska i Srbi kao kolektivitet su posebna priča. Oni, ionako, taj dan doživljavaju kao “dan kad su sve izgubili”, ne obilježavaju ga (o “slavlju” da ne pričam), i…meni je takav stav sasvim razumljiv. Emotivno (ne možeš čovjeka silom natjerati da voli nešto ili nekog, to je bar aksiom)! Što se pak racionalnosti tiče, namjerno ili ne, previđaju činjenicu da su Bošnjaci silom neprilika (čitaj srpska politika skoro čitav 20.vijek a naročito tokom režima Slobodana Miloševića), bukvalno bili primorani da postupe na način kako su glasali na referendumu a radi spašavanja vlastite opstojnosti kao nacije i istog takvog dostojanstva. (O Hrvatima ne bih… većina njih je jedva dočekalo propast zajedničke države!). Iole “pametnijim” Srbima (onima kojima bahatost i samoljublje nisu oduzeli sposobnost racionalnog rasuđivanja) je jasno da su propast države u kojoj su bili dominantni, sami izazvali svojom arogancijom, političkom netolerancijom i mitomanskom sviješću o nebeskom narodu kojem je sam Bog namjenio posebnu ulogu na zemlji. I danas se na tom planu ništa bitnije nije promijenilo osim što su “shvatili” da protiv drugih ne mogu baš silom, ali se nadaju da će vremenom, strpljenjem i lukavijim pristupom, u budućnosti ostvariti ono što je još u 19.vijeku zacrtano “Nečertanijem”. Kako god, nemam namjeru dalje elaborirati samozavaravanje jednog naroda i njegovo srljanje u sopstvenu političku propast. To je problem njegove intelektualne elite i onih koji bi trebali da ga predvode.

Međutim, imam potrebu da pitam one koji se smatraju pozvanim da predstavljaju Bošnjački korpus, kako misle zadržati opstojnost države za koju se “zalažu” i u koju se zaklinju, tvrdoglavim tjeranjem “inata” prema onima koji, eto, drugačije doživljaju i taj prononsirani “Dan nezavisnosti”!? Zar zaista misle da bilo kakav inat među “članovima zajedničkog domaćinstva” može biti produktivan i polučiti pozitivan ishod? Ako to zaista misle onda nas historija ničemu nije naučila i imam brigu za budućnost onih koji nas trebaju naslijediti.

Imam prijedlog. Zašto se ne bi pokušali usaglasiti sa bosanskim Srbima o Danu državnosti (to je ipak u bliskoj nam prošlosti bio koliko-toliko zajednički projekat), da utvrdimo neki drugi datum za Dan nezavisnosti (ako ga možemo pronaći, a ako ne zašto, uostalom, mora i postojati dan nezavisnosti, nezavisnosti od čega!???… puno država u svijetu ga nema). Na kraju krajeva možemo uvesti neki drugi praznik koji neće biti “kamen spoticanja” i koji ćemo svi slaviti (pa makar to bili 8.mart, Valentinovo ili Aliđun na primjer)!?

Ovo je samo prijedlog. Alternativa koja bi  ponudila još veću šansu za izgledniju budućnost ove napaćene zemlje. Bar ja tako mislim. I vjerujte, da zbog toga, nisam ništa manje Bosanac (i Bošnjak) od onih koji će me, vjerovatno, napasti zbog ovakvog stava. Upravo suprotno.