DOK VANI PSI LAJU usamljene žene vole društvene mreže, tu su boginje slikaju se obnažene,vole lajkove i dahtanje zapaljenih muškaraca usamljene žene su same kao trava leže u ležaljkama, na fotografijama skidaju odjeću jer je u stvarnosti je nema tko skinuti prave se snažne same sebi važne tu iza ekrana a kada ugase računalo, sve je to premalo svanut će dan pa će stavljati novu sliku priliku za hranu, pekmeze, sebe provokativnih...
Ti baš ne umiješ, lijepo, onako ljudski, na pristojan način,da nedostaješ!? Nego me oduvaš kao vjetar suho lišće  pa ostanem bez daha... Lutka Dugo je moja koža vrištala pod tuđim dodirima hladna kao saten meka kao baršun njegovim prstima. Omeđena tvojim riječima bila sam pahulja u srcu Arktika nikad dovoljna da ispunim bjeline u tvojim očima. Kao bodljikavom žicom vezana za okrajak tvoje ljubavi lutka od...
Ni mi to pre dolazilo u glavu... Al otičke se nešto misim - nisam ti ja žena za švalera. Ja bi ga zavolela, el drukše numem. El totalno…  el ništa. Pa znaš me... A to bi bio propas. Duševni. Zavolela bi ga tako ko teb, a to ne ide. Mleko iz kovu mož slučejno i da prospeš, će pomuzeš ujutru...
Na mjestu koje izaziva uzdah - tvoja ruka. Otvaram se kao školjka oku ronioca. (iz zbirke "Na mjestu koje izaziva uzdah") PROČITATI I OVO...
Tamnocrvena i gusta, krv je kapala sa oštrice noža koji je držala u svojoj ruci. Stajala je na ivici kamenite provalije i posmatrala kako sunce provlači svoje zlatne prste izmedju krošnje zelenih borova i prepušta krilima sutona da zagrli svojim neprozirnim ogrtačem cio horizont. U trenucima u kojoj je...
Znaš... ja ću otići jednog dana Možda će biti novembar Sasvim sigurno bit će novembar I vjetar će prestati da duva Nad tvojim tuđim krovom Pod kojim si spokojno laku noć izustio I nećeš osjetiti kada mi duša napusti tijelo To samo je put iz nečeg u ništa ... ja ću tom prugom sama U neki svijet dalek...