Znaš... ja ću otići jednog dana
Možda će biti novembar
Sasvim sigurno bit će novembar
I vjetar će prestati da duva
Nad tvojim tuđim krovom
Pod kojim si spokojno laku noć izustio
I nećeš osjetiti kada mi duša napusti tijelo
To samo je put iz nečeg u ništa
... ja ću tom prugom sama
U neki svijet dalek...
Kada me jutrom izdaju podočnjaci
kao ova brda između tvoga i moga grada.
Kada raširiš ruke kao ptica, kao pobjednik,
a ja opčinjena varkom i magičnim brojem čekanja,
od sedamsto stopa nadanja,
poželim da je to zagrljaj što me čeka
i čudna igra riječi u rimi
podmiče me varki.
I zamišljam ponovo tvoje ruke kao kraci na...
Prijatno oktobarsko veče u bašti beogradskog restorana sa neobičnim imenom koje ukazuje na kvalitetnu hranu. Mala fabrika ukusa. Čekam drugaricu koja je iz Švajcarske došla u svoj grad da oseti njegov puls i oživi slike iz prošlosti. Prvi put se viđamo u Beogradu, u našoj Srbiji. Upoznale smo se...
Dragi moj gospodine
pijanstvo je stanje
kad manje izgleda više
i više se čini manje.
Ja sam se opijala,
bahato orgijala
s dušom i s njenom nutrinom.
Zvala sam to sudbinom.
Da li je usud,
pusta želja il’ mahnito htenje,
do koske boli pad
i otrežnjenje.
Na mjestu koje izaziva uzdah -
tvoja ruka.
Otvaram se kao školjka
oku ronioca.
(iz zbirke "Na mjestu koje izaziva uzdah")
PROČITATI I OVO...
DOK VANI PSI LAJU
usamljene žene vole
društvene mreže,
tu su boginje
slikaju se obnažene,vole
lajkove i dahtanje zapaljenih
muškaraca
usamljene žene su same kao
trava
leže u ležaljkama,
na fotografijama skidaju odjeću
jer je u stvarnosti je nema tko
skinuti
prave se snažne
same sebi važne
tu iza ekrana
a kada ugase računalo,
sve je to premalo
svanut će dan
pa će stavljati novu sliku
priliku
za hranu,
pekmeze, sebe
provokativnih...
