Strah je osjećanje koje zauzima veoma važno mjesto u životu čovjeka, često i sudbinski važno. Neka istraživanja govore da je strah zasigurno najjači čovjekov osjećaj, jači čak i od ljubavi. Naime osjecaj ljubavi je postojaniji ali strah ima neuporedivo jači intenzitet i njegovo dejstvo često može biti pogubno. Čitava...
Prodaje jagode. Rumene, krupne, sočne i prije svega friške, sad ubrane. Stanuje tu blizu, u komšiluku. Kupih jednu zdjelu i pridružih mu se na klupi u parku ispred hotela-banje. Dok uživam u slasnim zalogajima on me besplatno časti pričom. Neobičnom i za nepovjerovati (poput onih Ćosinih priča iz arsenala...
-  Možeš li da izađeš... nakratko? -  ???!!! – Ma gdje si ti to????? -  Tu sam... blizu, u ovom parku, tu iza... -  Ali, ali...kako, otkud, kad si stigao? -  Možeš li izaći ili ne!? -  .... mogu! Samo da se javim šefu... Oj Bože... uhhhhhhhh... Prekide vezu. Nervoza. Hladan znoj. Odavno nema srce....
Bio iznad našeg sela put. Put? Ne sjećam se da je iko, ikada, taj komad zemlje, skriven nekrčenom šikarom i širok svega 3-4 ljudska koraka, zvao tako. Puteve su pravili komunisti, dobre, posute kamenom škriljcem i nakon toga pristojno uvaljane. Put je bila najkraća veza sela sa rudnikom i...
- Već si ustao!? - kaže mazno začkiljivši na jedno oko. Ono koje mi je bilo dostupno za nježan jutarnji poljubac. Drugo je još spavalo ili se otimalo javi, uronjeno u mekan "Dormeo" jastuk. - Ustaaaaj, kaficaaaa... Trudim se da zvučim nježno, ali decibeli se prilično nekontrolisano rasuše po sobi. Takva...
Nekih sat, sat i po, nakon što sam uspio prizvati ništavilo sna, "neko je ispustio" tenk na pločnik ispred kuće. Takav tresak u životu nisam spoznao. Mahnito sam kolutao očima kroz polumrak pokušavajući se orijantisati i istovremeno "uključiti" obamrli razum. Bojažljiv pogled na jedan prozor, pa drugi, pa treći......