Cijedim sebe kraj šporeta Dodajem cimet kolaču I serviram mu se pored stola Hranim ga A ona mu primakne laskavu riječ I on sit Mene A sit gladnom Ljubavi Ne vjeruje.
Volim te danima, a nešto mi ne da da te stavim u pesmu. Rekla bih da te stih i ne dotiče. A napišem ih za tren, inače. Dovoljno je da mi se voli. Ili da mi se plače. Kažeš – mator si i teško zaljubljive prirode. Ja ti verujem. Ja ti sve verujem. Uostalom, neko mora da veruje. A neko da...
-  Možeš li da izađeš... nakratko? -  ???!!! – Ma gdje si ti to????? -  Tu sam... blizu, u ovom parku, tu iza... -  Ali, ali...kako, otkud, kad si stigao? -  Možeš li izaći ili ne!? -  .... mogu! Samo da se javim šefu... Oj Bože... uhhhhhhhh... Prekide vezu. Nervoza. Hladan znoj. Odavno nema srce....
Prava tragedija je u tome da su, zbog svoje nesposobnosti, voluntarističkog pristupa, korupcije i egoizma, te nekritičkog prihvatanja zapadno-evropskih standarda, stvorili obrazovanje (vaspitanje se izgubilo) kojim se u potpunosti promijenio vrijednosni sistem i sve ono što se nekada smatralo dobrom praksom prosto je izbačeno i proglašeno prevaziđenim... U vrijeme socijalizma,...
Moja reakcija na tekst Miljenka Jergovića: Bošnjački nacionalisti odlučili su likvidirati Hrvate kao ravnopravan narod Stvari su jasne da ne mogu biti jasnije! Svakom normalnom čovjeku. Čovjeku koji nije licemjeran u toj mjeri da na sve gleda dvostrukim aršinima (ono što vrijedi za mene, ne vrijedi za tebe). Ono što...