Pod mjesečevom sjenom

Minela Moranjkić Ćosić

0
70

Nismo se zato sreli mi zlato
Da nam se tuge kao ptice gnijezde
Htjeli smo skupa u nepoznato
Put jednog neba i jedne zvijezde.

I nismo bili oni od plana,
Naša su jutra nemirna,čudna
A noći suza neoplakana
Suviše mokra, suviše budna.

Od tvog sam osmijeha crtao sunce
Savršeni krug nesavršenog svijeta
I nije sve što boli srce
Niti je korijen sve što procvjeta.

Nismo se zato sreli nas dvoje
Da nam se tuge k'o dani broje
Htjeli smo kosmos, vatromet želja
Pjesmu za dvoje, klupu za dvoje.

Kad si se onomad uz mene stisla
Nekoga tamo dalekog marta
S rukom u ruci uz mene kisla
Bio sam ti, bila si mi bogom data.
Nismo se zato sreli mi draga
Da tek ponekad ćutimo nas
Kada se srce s razumom vaga
Nikada ne pitaj gdje ide tas .

Uvijek će biti noć koja boli
I jedna zvijezda za pero tvoje
Ali nikad više dan u kojem voli
Mirisna kosa uzglavlje moje.

I bit će sumorno, oporo teško
Svitanje dvadeset godina staro
I nikad te neću nazvati greškom
Ma kako mene tvoje srce zvalo.

Samo ću krišom večeri svake
Gledati mjesec krvav od sjete
Živjeti košmare a sanjati bajke
Za tobom sumanut , sasvim pometen.

Minela

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite vaš komentar!
Molim unesite Vaše ime