Znaš... ja ću otići jednog dana Možda će biti novembar Sasvim sigurno bit će novembar I vjetar će prestati da duva Nad tvojim tuđim krovom Pod kojim si spokojno laku noć izustio I nećeš osjetiti kada mi duša napusti tijelo To samo je put iz nečeg u ništa ... ja ću tom prugom sama U neki svijet dalek...
Kada me jutrom izdaju podočnjaci kao ova brda između tvoga i moga grada. Kada raširiš ruke kao ptica, kao pobjednik, a ja opčinjena varkom i magičnim brojem čekanja, od sedamsto stopa nadanja, poželim da je to zagrljaj što me čeka i čudna igra riječi u rimi podmiče me varki. I zamišljam ponovo tvoje ruke kao kraci na...
Prijatno oktobarsko veče u bašti beogradskog restorana sa neobičnim imenom koje ukazuje na kvalitetnu hranu. Mala fabrika ukusa. Čekam drugaricu koja je iz Švajcarske došla u svoj grad da oseti njegov puls i oživi slike iz prošlosti. Prvi put se viđamo u Beogradu, u našoj Srbiji. Upoznale smo se...
Dragi moj gospodine pijanstvo je stanje kad manje izgleda više i više se čini manje. Ja sam se opijala, bahato orgijala s dušom i s njenom nutrinom. Zvala sam to sudbinom. Da li je usud, pusta želja il’ mahnito htenje, do koske boli pad i otrežnjenje.
Na mjestu koje izaziva uzdah - tvoja ruka. Otvaram se kao školjka oku ronioca. (iz zbirke "Na mjestu koje izaziva uzdah") PROČITATI I OVO...
DOK VANI PSI LAJU usamljene žene vole društvene mreže, tu su boginje slikaju se obnažene,vole lajkove i dahtanje zapaljenih muškaraca usamljene žene su same kao trava leže u ležaljkama, na fotografijama skidaju odjeću jer je u stvarnosti je nema tko skinuti prave se snažne same sebi važne tu iza ekrana a kada ugase računalo, sve je to premalo svanut će dan pa će stavljati novu sliku priliku za hranu, pekmeze, sebe provokativnih...