Bez naslova

Minela Moranjkić Ćosić

0
71

Znaš… ja ću otići jednog dana
Možda će biti novembar
Sasvim sigurno bit će novembar
I vjetar će prestati da duva
Nad tvojim tuđim krovom
Pod kojim si spokojno laku noć izustio
I nećeš osjetiti kada mi duša napusti tijelo
To samo je put iz nečeg u ništa
… ja ću tom prugom sama
U neki svijet dalek i stran
Ko će tad da mi te čuva
i ko će u nekom svitanju
da me prozove dosadnom noćnom morom
…da me pusti najlakše kad se zakune
da sam posljednja koju bi pustio…
Noćas kad odem a jednom moram otići
( odveć je konac suludom trajnom skitanju)
Padat će pahulje prve i sve oko tebe plakat će bijelo
I ne boj se ..mirno mi spavaj
Kucaju žile u lampionima tvog velegrada
Dok vode umornu dušu vjernog Sanča Panse
U neka daleka pristaništa
I svi su snovi tek odraz u dubini zdenca (samo je korak od prvog plača do vijenca)
Da mi smo sanjali mnogo…
Al tako to biva kad se umore snovi
Pa su porazi tamo gdje bijahu romanse
I sve će zgasnuti kada utihne violončelo
Kada sa prozora u vosak potone svijeća
Bit će novembar… to mora biti novembar
Dok se pahulje motaju u to Vrzino kolo
Kad odem … u jednoj molitvi jecat će obećanja
spustit ću cjelov na tvoje tetovirano čelo
I sve je bijelo, tako prokleto bijelo
Dok studenac duva nad tvojim tuđim krovom
Odlazi jedna duša umorna od stradanja
Ne mogu reći zbogom… jer kad odem
Ti ćeš spati snom nekoga ko nije gubio
I zato
Pamti… prijatelja bar

Minela 16.07.2019 2 i 54

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite vaš komentar!
Molim unesite Vaše ime